Pouka blažene Marije Petković o Križu

Stanite pred ovim propetim Spasiteljem, pogledajte Križ, tko je na njemu. Zadubimo se malo tu u razmatranje. Zaručnici Isusovoj mora biti slatko kad može kleknuti pred Križem, obujmiti ga svojim rukama i zahvaljivati se Božanskom Spasitelju, koji je za nju muku podnio. Pod Križem naučit ćete se stupati putem Križa, putem trpljenja i požrtvovnosti. To je kraljevski put, to je najodličniji vođa izabranih duša. Prije nego je Spasitelj posvetio križ svojom smrću na njemu, on je bio drvo sramote, stratište određeno  za najgore razbojnike. Ali nakon presvete muke Isusove, Križ je postao slavan, Križ je geslo svetaca, Križ je knjiga života. Križ je učitelj poniznosti, samoprijekora, ljubavi i svake kreposti.

Propete Isusove ruke neka nas opominju da sve radimo u ljubavi i požrtvovnosti, probodene noge Isusove neka nas opominju da hodamo putem sv. poslušnosti i putem sv. Božjih zapovijedi, njegova trnova kruna neka nas sjeća svete poniznosti koja mora da resi našu redovničku dušu, a otvoreni bok Isusov neka bude naša najslađa okrepa i naš zaklon, iz njega crpimo snagu u svim svojim bolima i slaboćama.

Bog je sama ljubav i milosrđe. On ne sudi pokajanog grešnika nego mu prašta po njegovoj ljubavi i milosrđu kako je rekao pokajanoj Magdaleni: Opraštaju ti se grijesi (mnogi), jer si mnogo ljubila. Ljubav pokriva mnoštvo grijeha! Po ljubavi i milosrđu dobivamo oprost i milosrđe. Sam nas Isus uči u sv. Evanđelju kakav će biti sud milosrdnima i ne milosrdnima. Imajmo ljubavi  i smilovanja  za svakoga, pa će i nama Isus oprostiti naše grijehe. Krist ljubavi neka u nama stanuje i vlada. Po Njemu ćemo djelovati djela ljubavi i oganj što ga je On donio u naše srce zapalit će druga hladna srca.

Isus je odabrao trpljenje, bol, kao jedino sredstvo da nam pokaže put k blaženstvu – izbarao je put trpljenje, bol, da nam pribavi otkupljenje. Izabrao je trpljenje da nas gane na ljubav. Dao je bol da preobrazuje cijelo čovječanstvo. Bol je velika učiteljica – ona nas uči što je taj život, kako da postupamo s drugima.

Tko će nam pokazati znak i veličinu ovoga Križa, koji je zasjao na svim zastavama, grobovima i brdima, koji je utjeha svim dušama, koji je strah paklenim duhovima, koji ima toliku moć? Nije taj naš Kriš što žalosno. Ne, on je dubina otajstva tako velika, da što ga više promatramo – to dublje nam se knjiga otajstva  veličine i miline otvara, a to svi ne mogu shvatiti.

 Najveća znanost se crpi iz Križa.

Tko ljubi Boga, neće nikada učiniti nešto proti njegove presvete Volje; sveci su zadovoljni podnositi sve žrtve, Križeve, poteškoće i patnje, sve do mučeništva, jer su Ga ljubili, i mi ako ljubimo Isusa Krista, sve će nam biti lako, jer će nam sama ljubav zasladiti ove gorčine i patnje.

On je primio na sebe sva naša poniženja, osobito u svojoj pregorkoj Muci da nam pokaže vrijednost i veličinu poniznosti! Čitajmo često i razmišljajmo mnogo o kreposti poniznosti. To je najljepša krepost i najmilija našem Božanskom Učitelju. Molimo veoma često i svim srcem Zlatnu krunicu: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu Svome.

 

U svojem razmatranju pred križem blažena Marija zapisuje svoj razgovor s Gospodinom:

                O uzvišenog li prizora o Kralju sveg svijeta
                     Uzišao si na prijestolje križa da s ljubavlju staviš pod vlast svoju
                     Stvorenja svih vjekova.

        O ganutljivog li prizora O, Spasitelju svijeta,
        Uzišao si na oltar križa da žrtvom i krvlju svojom
        Spasiš ljudski rod od grijeha.

                    Čuh jednom strašnu riječ zasljepljenog jednog stvora
                    Pa čemu je dopustio grijeh?
                    Pa trpio i umro, čemu ta teška žrtva?

        Evo odgovora: Bog i Kralj ljubavi vječnom svojom promisli,
        Dao si da stvorenja Tvoja uživaju vijek u carstvu tvom Ljubavi Tvoje plod.

                     Ne hoćeš da silom vladaš već u ljubavi zanesen.
                     Slobodu puštaš čovjeku i želiš samo ljubav njegovu.

       Čovjek tražeći van Tebe užitka, je zalutao... pao...
       Rasipni sin postao,u strašni dug pao.

      Sve izgubio baštinu, nebesku baštinu odjeću - nevinost svoju.
      Ranjen i tužan prognanik sama bijeda postao.

       Sad se javlja ljubav Oca nebeskog
       da spasi s ljubavlju bijednog stvora svog.

                      Zamisli žrtvu presvetu: da pošalje na  zemlju kao sebe Sina svog.
                      U kojem sam se utjeloviti hoće da trpjeti i žrtvovati se za čovjeka može.

       I evo Te gdje ideš, da se podaš za spas ljudskog roda,
       Ko nebesko janje uzimaš na se sve grijehe svijeta.

       Teški križ na Kalvariju donio, počinka ni čas nisi dobio,
       već na žrtvenik križa išao da žrtvuješ sebe za spas svijeta

       O sveta Žrtvo! Probiše čavlima ruke i noge presvete.
       I srce kopljem otvoriše da dadeš svu krv svoju za spas ljudskom rodu.

                       Uzdignut raspet, o prečisti lijeru, izmeđ' neba i zemlje.
                       U milosti se sav blistaš, Ti svjetlo svega svemira.

       Pred kojim pomrča i izgubi svoj čar i samog sunca žar.
       Ti bi predostojna žrtva da izmiriš Stvorca i stvora.
       Da od tad ljubav vlada na zemlji i u blaženstvu raja.

                       Danas ko kroz vjekove ove u kalež na oltaru
                       krv Tvoja se živa blista da plaća nove dugove svijeta.

       Eto velebne zamisli Tvoje veliki Bože,
       zašto čovjeku si pustio slobodu i ljubav si i žrtvu htio!

                       Jer gdje žrtve nema tu ljubavi nema.
                       A bez ljubavi svete blaženstvo ne, ne uživa se.

       Eto svrhe Tvog križa da po njemu vijek 
       duša u Bogu svom u blaženstvu pliva.

 

Blažena Marija pjeva svoj Kantik hvale mrtvom Isusovu tijelu skinutu s križa:

          Evo, žrtvovane ljubavi, klonuta bijelog Lijera, Sina nebeskog Oca, dao je život, sveto tijelo svoje da naš dug plati i spas nam vječni vrati. Svi stvorovi dođite i hvalu mu dajte sa mnom.

          Hvalite to Svjetlo svijeta, koje je sjalo toj zemlji 33 ljeta. Hvalite to blago svijeta koje nam sve i nebo pribavi svima.

          Hvalite Ljepotu, koja nam ljepotu Oca pokaza i sve ljepotom svojom očara. Hvalite tog liječnika rajskog, koji nam sve rane krvlju svojom iscijeli i život mrtvi nam povrati.

          Hvalite tu žrtvu svetu za grijehe ljudi raspetu.

          Hvalimo Spasitelja našeg koji je sve žrtvovao radi spasa našeg.

          Hvalite to tijelo sveto, koje za nas bi na zemlji 33 godine.

          Hvalite to tijelo sveto, koje za nas bi bijeno.

          Hvalite to tijelo sveto, koje za našu hranu je dano.

          Hvalite to tijelo sveto, koje za nas bi propeto.

          Hvalite to tijelo sveto, koje je i zadnju kap krvi za nas prolilo.

          Hvalite te rane svete njegove, za nas otvorene.

          Hvalite te svete izvore iz kojih teku rijeke milosti njegove.      

          Hvalite rajskih rana otvore kroz koje će se pustiti u raj sve bijedne griješne stvorove. U ranama tim, teče još uvijek rijeka krvi presvete, koja pere sve rane i grijehe teške.

          Pristupite, ljudi, tim svetim rajskim vratima otvorenim ranama i crpite slast i spas iz tog svetog izvora.

          Pristupite sad anđeli i sveti nebeski, i klanjajte se ranama presvetim.

          Hvalite Janje nebesko, hvalite milosrđe neizmjerno.

          Hvala i slava mu bila u vijeke.

  Duhovna misao