2011. godina

 

2011. Uslišanja i zahvale

Poštovani!

Želim Vas obavijestiti o primljenoj milosti po zagovoru bl. Marije Propetog Isusa Petković. Nakon usrdnih molitvi bl.Mariji nastavila sam (nakon 5 godina) prekinutu fakultet i sada sam pri kraju studiranja. Bl.Marija mi je ulila nadu da ću jednom opet nastaviti fakultet i njenim zagovorom Bog me je ohrabrio i razriješio problem u kojem sam se nalazila. Moliti sam počela u vrijeme kada ju je papa Ivan Pavao II proglasio blaženom (mama mi je donijela sličicu iz crkve i tada sam prvi put čula za bl.Mariju), a fakultet sam nastavila 2007.g. Hvala bl. Marijo!

D. M., Zadar, 27. travnja 2011.

 

Poslije završene srednje škole sin je pisao molbe za zaposlenje. I ništa nema. Da ne gubi vrijeme upiše višu školu i završi je. I pisanje molbi za zaposlenje je nastavio: mjesecima i godinama. Uz toliko odbijenih zamolbi zapao je u depresiju. Dobila sam tada sliku Blaženice i s vjerom molila molitvu s poleđine slike. Više sam dana molila i dodavala preko dana svoje vapaje: Ti koja si toliko radila za siromahe, moli Gospodina za posao mom sinu! I ubrzo se ostvarila molitva. Sin je bio pozvan na razgovor, predao dokumente i ubrzo počeo raditi sve do danas.

Uvjerena sam da je posao dobio po zagovornoj molitvi blažene Marije od Propetog Petković. Bogu dragom slava i dika, a njoj od sveg srca hvala! Preporučujem sebe i sina i nadalje, draga Blaženice, u Tvoju molitvu Sveznajućem Gospodinu.

J. B., Zagreb, 4. srpnja 2011.

 

Hvaljen Isus i Marija,

Htjela bih zahvaliti vam na jako lijepoj internet stranici kao i na informacije o našoj blaženici.

Prvi put s Marijom sam se susrela na početku svog molitvenog puta-2005 g. kad sam pročitala njen životopis koji me se jako dojmio i koji sam kasnije poklonila jednoj prijateljici, ali u memoriji mi je ostalo sjećanje na težak put kao i kušnje koje je imala dok je uspjela postati časna sestra. Taj put iz obitelji do samostana me jako potaknuo na razmišljanje o duhovnom životu kao žrtvi Isusu koju samo Bog vidi. Time sam dobila poticaj za svoj duhovni put, put pun duhovne suhoće, tame, pitanja bez odgovora kada sam se u tim situacijama morala isključivo osloniti na Boga, jer ljudi nisu razumjeli tamu duha,...ni svećenici ni bližnji...Isključivo oslanjanje samo na Boga koji mi je time pokazao da je on ispred ljudi. Kad si sam nisi sam. I samo »navezan« na Boga možeš imati mir i ljubav prema bližnjem.

Tama duha je trajala dosta dugo-cijeli ovaj proces duhovnog čišćenja od duhovnih okova kojim je Sotona htio odvojiti me od obitelji i zdravog normalnog života, kao i odnosa prema bližnjima trajao je od 2002 godine i bio je dosta intenzivan i ovom polovicom godine. Moj ispovjednik, fra Jerko iz svete Obitelji u Splitu je rekao da su to ostaci koji su bili u mojoj podsvijesti ali se sada čiste...Nisam ga razumjela, zapravo razumijem ga tek sada....Moj put je stigao do cilja. Imam mir u sebi i mir u odnosima prema drugima kao i prema bližnjima. Tamu duha rijetko tko može razumjeti osim ako nije to sam prošao.

Njezinim zagovorom riješili su se financijski problemi mog supruga - firma mu je bila bez prihoda 6 mjeseci i dužna ljudima već 3 godine dio novaca. Moj suprug radi u toj firmi 6 mjeseci. Vlasnici su vjernici i iz Ludbrega što mi je bilo jako drago kad je suprug počeo raditi. Ovih dana prije blagdana Marije od Propetog legla im je velika uplata za odrađeni posao i svim radnicima koji su davali podršku vlasniku firme sve ove mjesece-i godine (radili su i nisu primali plaću!) vlasnik je isplatio sve dugove. Firma je konačno u pozitivnom.

Jučer su završeni i radovi na našem stambenom prostoru u koji smo se uselili i počeli raditi prošle godine. Moja mama je 2005 otvorila obiteljsku štednju i tako je stan riješen bez kredita... uz Božju pomoć. Obitelj je štedila pet godina i uspjeli smo jučer zadnje radove napraviti-osnovno da možemo živjeti...Tako da obitelj ima riješeno stambeno pitanje i nije u nikakvom kreditu.

Hvala Mariji od Propetog i Bogu hvala.

Molila sam se našim svecima-blaženom Stepincu i Mariji za studij i obitelj....davno prije ali se rezultati vide nakon nekoliko godina, recimo kad se neki dugotrajni procesi u životu riješe uoči njihovih blagdana. Time se podsjetim da trebam ustrajati u molitvi njima za zagovor jer često njihovu pomoć odmah ne vidimo dok se situacije u potpunosti ne riješe.

Moj studij još nije gotov i želja mi je da postanem roditelj. Nadam se i da će se te situacije riješiti po zagovoru Marije od Propetog. Ako možete da se sjetite u molitvi na tu nakanu.

I. J., Split, 09. srpnja 2011.

 

Poštovani,

ovom prilikom želim i ja svjedočiti o dobivenim uslišanjima po zagovoru bl. Marije Propetog Isusa. Bilo je nekoliko situacija kada mi je ova blaženica pomogla. Ističem samo jednu - postojala je sumnja da sam nehotično napravila veliku grešku na poslu. Mnogo sam se molila, između ostalih i Mariji Propetog Isusa, i obaviještena sam da je sve dobro prošlo. I dalje ću joj se moliti i slaviti njenoga ljubljenog Zaručnika.

Lijep pozdrav,

Đ. L. 11. kolovoza 2011.

 

Drage sestre Kćeri Milosrđa, susestre bl. Marije

Hvaljen Isus!

Ja i moja sestra smo radile, prošlu školsku godinu, u jednoj školi na Hvaru. Putovale smo autom do Drvenika svaki dan. Prije nego sto bi krenule, obavezno bi se pomolile dragome Bogu da čuva nas i sve ljude koji budu u prometu. Ne bi izostavile spomenuti Blaženu Mariju Propetog Isusa Petković, čije smo moći imale u autu. Tako bi svaki nas radni dan protekao u smijehu i radosti te sretnom dolasku kuci.

16. 2. 2011. god. dogodila nam se prometna nesreća nedaleko od Veprica. Taj dan vozile smo očevo auto, za čijim je upravljačem bila moja sestra. Cesta je bila skliska, a gume na autu istrošene. U tren oka našle smo se u suprotnoj traci. Zanijelo nas je. Počele smo se vrtjeti po cesti i udarati od branike. Bilo je pre strašno. S jedne i druge strane ceste bila je provalija. Nikada neću zaboraviti onaj, u tom trenu misleći, zadnji pogled prema moru. Zatvorila sam oci i čekala... Sjećam se da smo se uhvatile za ruku i šutjele. Tada je našu dušu obuzeo mir kakav još u životu nismo osjetile. Da, pravi Božji mir koji se riječima ne može opisati. Kao da nas je Isus zaogrnuo svojim plaštem ljubavi ne dozvoljavajući da nam se ikakvo zlo dogodi. Činilo nam se da se vrtimo satima. Najednom je samo stalo. Auto se zaustavilo na suprotnoj strani ceste, zabijeno u branik. Na autu je bila totalna šteta, ali zato nama ni dlaka s glave nije pala.

Bio je to čudan dan, koliko težak zbog nesreće, toliko i poseban zbog sačuvanog života Božjom milošću te beskrajnom i bezuvjetnom Božjom ljubavlju.

Duboko vjerujem da smo po zagovoru Blažene Marije Propetog Isusa Petković, ja i moja sestra ostale žive. Nije bilo dana kada bi krenule na put, a da joj se ne bi preporučile da nas zagovara kod Gospodina Isusa da sretno kuci svojoj stignemo.

Vjerovala sam da su i u očevom autu bile njene moći, ali kako je auto bilo na servisu, nisam imala za to nikakvu potvrdu. No, najveća potvrda da su moći zaista bile u autu, bilo je moje srce koje bi se zažarilo svaki put kada bi na to pomislila. Nakon mjesec dana auto je stiglo sa servisa. Ja i mama smo ih odmah otišle potražiti. Nije ih bilo. Čudno sam se tada osjećala. Bila sam uvjerena da ću ih naći, a nisam. Taman kada sam htjela zatvoriti vrata od auta i otići u kuću, obuzmu me siloviti osjećaji da ne prekinem potragu. Stalno sam ponavljala da su moći tu, da moraju biti tu, da vjerujem da su u autu... Našle smo ih za koju minutu. Tada su mi suze krenule niz obraze. Bile su to suze radosti i zahvale, znajući da se 16. 2. 2011. dogodilo Božje čudo. Dva života bila su spašena zagovorom Blažene Marije Propetog Isusa Petković.

Hvala ti moj Isuse!

V. B. M, Omiš, 12. rujna 2011.

 

Hvaljen Isus i Marija!


Imam potrebu da Vam se javim jer mislim da mi je naša blaženica posredovala oko nečeg vrlo važnog u životu - mog sina!

Muž i ja smo 7,5 godina u braku i zbog mojih zdravstvenih poteškoća nismo mogli dobiti dijete prirodnim putem. Jako smo željeli postati roditelji, kao vjernici nismo željeli ići na umjetnu oplodnju, te smo se odlučili za posvajanje. U prosincu 2009. poslali smo molbe za posvajanje na sve centre za socijalnu skrb u Hrvatskoj, čekali da nas netko nazove i molili se Bogu da bude Njegova volja u cijeloj toj stvari.

Negdje na proljeće/početak ljeta 2011. bila sam na misi u svojoj župi i jedna se časna na kraju mise popela za mikrofon da kaže par riječi o bl. Mariji od Propetog Isusa Petković. Bila je tamo i njena slika i relikvije. Moram priznati da sam u prvi tren pomislila »joj, valjda časna neće razdužiti«... ali kako je časna sve više govorila, u meni se javio interes za to što priča (nisam ništa znala o blaženici) i neko posebno dirnuće kad je spomenula da je bl. Marija brinula o nezbrinutoj i siromašnoj djeci. Do kraja časninog izlaganja, kojeg časna ipak nije razdužila, ja sam bila sa suzama u očima i posebno dirnuta, nisam ni sama znala što mi je. Iz čista mira, reklo bi se. Na kraju je časna rekla da se molimo da se dogodi čudo pa da se blaženica može proglasiti svetom i tu sam ja u tom posebnom raspoloženju zavapila neka izmoli čudo za mene da dobijemo dijete. Doduše, nije baš čudo za proglašenje svetom, ali svakako čudo u mom životu. Relikvije sam poljubila plačući od dirnuća... Inače mi se takvo što baš i ne događa.

Kad sam taj dan došla kući, u onom raspoloženju, odmah sam se bacila na internet i našla stranicu od blaženice, pogledala biografiju, molitve, zahvale, uslišanja, otvorila trajni nalog za zakladu, i sve tako... no nisam nastavila s molitvama blaženici... i ubrzo mi je sve sišlo s uma...

Ipak, imam osjećaj da blaženica nije samo tako odustala od mene...
I tako, koji mjesec kasnije, točnije 03.07.2011., odem na nedjeljnu misu u susjednu župu gdje ne idem često i vidim plakat da je trodnevnica i blagdan sljedeći tjedan. I pomislim, "o, super, idem!". Naime, ako sam koji mjesec ranije i zapamtila kad je blagdan bl. Marije, do tad sam već bila zaboravila...
Sutradan, 04.07.2011., u ponedjeljak, dobijemo poziv iz jednog centra da ima jedan mali dječak kojem su upravo riješena sva pravna pitanja i koji je spreman za posvajanje... Nakon godinu i sedam mjeseci čekanja na takav poziv bili smo jako uzbuđeni! Zbog posla mogli smo tek u četvrtak otputovati da ga upoznamo, tako da sam ipak bila na misi prvi dan trodnevnice. Dječaka smo upoznali u petak 08.07.2011. i bila je to ljubav na prvi pogled sa svih strana! Taj prvi dan druženje je bilo pod nadzorom i sve je teklo super, da bolje ne može. Na blagdan bl. Marije od Propetog Isusa 09.07.2011. muž i ja smo proveli svoj prvi dan sami s našim budućim sinom, koji je po povratku u dom tu večer rekao tetama da smo mi njegovi novi mama i tata! Što da Vam kažem, dva dana kasnije vratili smo se s njime kući! Sin nam je stvarno prekrasan, mio, drag, topao, pametan, divan, presladak... ne znam što bi ijedan roditelj mogao više poželjeti! Ne da su nam se ostvarili snovi, nego nam se ostvarilo više nego što smo uopće mogli zamisliti.

 

Kad se odvrti cijeli film, ja sam eto uvjerena da je blažena Marija od Propetog Isusa Petković posredovala dolasku našeg sina u našu obitelj! Prije nego smo posvojili molila sam se Bogu da, kad dođe do situacije da postanemo potencijalni posvojitelji za neko dijete, da nam dade da prepoznamo da je to stvarno to. Mislim da je blaženica tu stvar odlično uredila! :-) Kao da nam je nacrtala!
Sin je rođen na isti datum kao i ja, točno na moj 30-ti rođendan. Iako to ne mora ama baš ništa značiti, meni osobno je to još jedna mala potvrda Božje Providnosti... Kao da je Bog već sve "sredio" prije nego što smo uopće poslali molbe za posvajanje... Na nama je bilo samo da slušamo svoju kršćansku savjest, strpljivo čekamo i predajemo se u Njegovu Svetu Volju!

 L.K., 30. studenoga 2011.

 

 

Drage Kćeri Milosrđa,

Htjela sam se zahvaliti na vaše molitve što ste vi molili za moju sestru koja nije mogla 10 godina imati djece. Ja sam vama poslala pismo da se vi molite i ona je zatrudnjela i rodila je curicu 1. prosinca ove godine. Mala se zove Nikolina i ona je dar od Boga i puno hvala Blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković.

M.R., Toronto, 28. prosinca 2011.