2010. godina

2010. Uslišanja i zahvale

Poštovani! Želim svjedočiti o tome kako sam molila zagovor od blažene Marije Propetog Petković i bio je uslišan. Molila sam da moja kćer upiše željeni fakultet bez plaćanja. Ona je imala četiri prijateljice, isto slabijih materijalnih mogućnosti, a meni se činilo sebičnim moliti samo za moje dijete pa sam molila i za njih. Svih pet su se upisale. Zahvalila sam, ali nisam odmah poslala svjedočanstvo, malo zbog nemogućega životnog ritma, pa sam izgubila adresu, pa su se izdogađale neke stvari i tako je sve čekalo. Evo sada svjedočim i šaljem svoje podatke zbog nečije eventualne provjere. Hvala i slava blaženoj majci i zagovornici na zagovoru.

V. Č – B., Split, 16. travnja 2010.

Poštovano uredništvo glasila svetišta bl. Marije Propetog Isusa Petković

Zovem se M. i mama sam dvoje prekrasne djece. Imam 35 godina i živim u Šibeniku. Prije godinu dana jako sam se razboljela. Sumnjalo se i na tumor jetre. Počela sam se moliti bl. Mariji Propetog Isusa Petković. Najviše zbog toga što jako ljubim i volim sve časne sestre zbog njihove posvećenosti Bogu. Kad sam vidjela da je bl. Marija Propetog Isusa Petković časna, to mi je bio poticaj da je molim da me zagovara kod dobrog Boga za milost ozdravljenja. Počela sam svakodnevno moliti i čitati njezin životopis.

Ja sam imala teško i nesretno djetinjstvo. Puno sam ranjena. Nikad nisam doživjela i osjetila roditeljski blagoslov i ljubav. Odjednom sam počela osjećati veliku ljubav prema starijima, bolesnima, nemoćnima. Išla bih ulicom i dobivala sam milost da takvim ljudima pomognem. Ženu koja ima tumor, s njom bi sjela i popila kavu. Kad bi vidjela prljavog, bolesnog čovjeka, zagrlila bih ga i poljubila. Nisam obraćala baš toliko na to pažnju dok mi se nije pojavila velika ljubav prema siromašnoj i napuštenoj djeci. I sama sam majka. Borim se za svoju djecu ali kad bi vidjela siromašno dijete patila sam puno. Tražila bih pomoć za to dijete. Počela sam skupljati robu za napuštenu djecu. Uključilo se puno mojih prijateljica i poznanica. Postali smo pravi mali Caritas za djecu. Najljepše od svega što sam počela širiti milosrđe prema drugima. S kim god sam u kontaktu te osobe su počele širiti dobro djelo. Bog je ljubav i milosrđe. Milosrdan je prema svima koji mu se obrate. Milosrdan je i prema meni. Ljubav koju sam ja dobila prema starijima, bolesnima, nemoćnima, siromašnoj i ostavljenoj djeci znam da je došla od bl. Marije Propetog Isusa Petković. Molila sam za ozdravljenje a dobila sam veliku ljubav. Moje zdravlje je sada dobro. Radim, odgajam djecu. Kad god mogu dajem se za druge. Ljubim Boga ali i ljude. Preko bl. Marije Propetog Isusa Petković, dobri Bog je došao i do mog srca i svakodnevno se proslavlja. Skromna sam osoba, podstanar sam. Teško se živi ali ja u srcu imam veliko bogatstvo. Najsretnija sam što moja djeca ne pate zbog moje posvećenosti Bogu i drugima. Molim kad djeca spavaju. Pomažem drugima kad je jedno sijete u školi, a drugo u vrtiću. Kad vidite da jedan osmjeh može slučajnom prolazniku promijeniti život, jedan zagrljaj razveseliti čovjeka, onda sam najsretnija osoba na svijetu. I kao što je rekla blažena Marija Propetog Isusa Petković: »Svoga Predragoga Gospodina Isusa Krista neprestance ljubite, za Nj se žrtvujte i sav svoj život u djelima milosrđa potrošite. Sve u Družbi prema Njemu usmjeravajte. Za Nj život provodite. Za Nj dragovoljno i hrabro smrt podnesite.« S ovim riječima blažene Marije Propetog Isusa Petković ja živim. Pozdrav i puno blagoslova svima.

M., Šibenik, travanj 2010.

Draga naša blaženice, za mene i moju obitelj ti si od 6. srpnja 2010. već sveta. Tog si dana učinila čudo i moju dvoipolgodišnju Vali spasila od velike i kobne opasnosti. Tog sam ti časa od svega srca zahvalila, pomolila se iz dubine duše i osjetila da si mi blizu svim svojim bićem. Bit ćemo uz tebe molitvom i srcem, a tebe molimo da i dalje bdiješ nad nama i budeš čuvarica naše obitelji.

tvoji V., N., M. i D. V., 10. srpnja 2010.

Šaljem Vam svoje svjedočanstvo o ljubavi Božjoj koju mi je podario dragi Bog, na način da je po zagovoru blažene Marije propetog Isusa Petković, udijelio milost i ozdravio mog sina Mateja.

Matej je moje drugo dijete, rodio se 01. veljače 2008. godine. Porod je bio lagan i brz, te se rodio zdrav dječak. Tako je bilo do 02. ožujka 2008. godine. Tada zbog Matejeve prehlade odlazimo na hitnu u dom zdravlja črnomerec, pedijatrica koja je pregledala Mateja rekla mi je »ah mama vi se samo bojite, nije to ništa nego samo obična prehlada, možete ići kući i javiti se svom pedijatru«. Što sam i učinila. Sutradan sam došla s Matejom kod njegovog pedijatra i čekala sam dva sata da nas primi. Obavio je prvi pregled, kako to već ide nakon prvog mjeseca života i ponovio mi isto što i pedijatrica večer prije, da se radi o običnoj prehladi i da ništa ne čuje na plućima, jer sam ja tvrdila kad držim dijete na rukama da se na lijevoj strani osjeti, čuje da struže po plućima. Nakon pregleda smo otišli doma, s tim da kapamo nos i oči fiziološkom otopinom. Matej je dobro jeo, pio čaj i spavao tako da na njemu nismo ništa primijetili da nešto nije u redu, osim što mu je gnoj išao na oči. Sutradan nije mogao plakati, te nije imao povišenu temperaturu.

Ujutro 05.03.2008.god. oko dva sata tata je hranio Mateja, te me probudio i rekao da mu se čini da mali nije u redu i da bi trebao na hitnu. Ali, kako je mali pojeo hranu iz bočice, popio čaj pa čak i zaspao nismo ga nigdje odveli. Ujutro me oko sedam sati probudilo Matejevo stenjanje, došla sam do njega i uzela ga, međutim ništa nisam primijetila da nešto nije u redu s djetetom. Kasnije kad sam mu dala jesti, nije htio ni jesti ni piti i vidim da mu nije dobro, zovem supruga da hitno dođe kući da vozimo malog kod doktora da nešto nije u redu s njim i dok ga želim obući u drugu robu njegovo stanje je sve gore i gore, gubi pogled, počinje plaviti, osjećam pod rukama da ga nestaje, da je sve lakši. Kad sam vidjela da je Matej sav plav, zavapila sam Boga za pomoć da mi ga spasi.

U tom trenutku sam se sjetila da imam svijeću iz Lurda, kad sam došla da je uzmem pogled mi je pao na sliku koja se nalazila uz svijeću, sliku blažene Marije Petković. Uzimam sliku i vapim za pomoć da Matej bude dobro, zatim uzimam svijeću koju sam zapalila i molim Gospu da mi spasi dijete. Zatim sam uzela krunicu i molila mislim da sam cijelo ružarije izmolila dok suprug nije došao po mene i Katarinu da idemo u bolnicu. To je bila prava molitva, molitva srcem iz duše i naravno vapaj koji je glasio ovako: »Bože oče, Isuse prijatelju moj, Gospo moja, majko nebeska i svi sveci ne dopustite da mi dijete umre. Bože moj ostala sam bez roditelja, njih si uzeo ali nemoj dopustiti da mi Matej umre.«'

Također uzimam i sliku Gospe Sinjske i vapim za pomoć, ali moje dijete je sve lošije i lošije. Kad je suprug došao kući Matej je sav bio plav. Ja plačem i govorim mu da je Matej gotov. On uzima dijete i odvodi ga do pedijatra, kad je stigao do pedijatra, pedijatar šalje svoju medicinsku sestru da malog drži na rukama da može disati i hitno ih šalje u Vinogradsku bolnicu. Dok su suprug i medicinska sestra odlazili za bolnicu s malim, pedijatar je zvao bolnicu i rekao im da se pripreme za hitni slučaj. U Vinogradskoj bolnici ga oživljavaju, postavljaju dijagnozu da se radi o sepsi i malog prevoze na zaraznu u bolnicu dr. Fran Mihaljević. Neću pisati o liječničkim nalazima jer se to vidi u nalazima i iz otpusnih pisama iz bolnica.

Ja, suprug i Katarina starije dijete, dolazimo u bolnicu na zaraznu oko podne i čekamo do 16,30h da nas doktor primi, stalno govore da imaju teški hitan slučaj i da se radi o jednomjesečnoj bebi, znali smo da je to naš Matej.

Kad nas je dr. Knezović pozvao unutra, suprug nije mogao ući jer je ostao s Katarinom vani, jer djeca ne smiju ići unutra u zgradu. Pošto se odjel nalazio u prizemlju suprug je s Katarinom došao s vanjske strane do prozora i mogli su vidjeti Mateja. Držala sam krunicu u ruci cijelo vrijeme i kad mi je doktor prišao da mi kaže stanje djeteta, prvo što mi je rekao je da su oni napravili sve što je bilo u njihovoj moći, ostalo je Božja volja i Matejeva snaga. Da jedino mogu očekivati da će mali umrijeti, da se pripremimo na to.

To mi je ponovio tri puta, da će umrijeti, da on kao liječnik ne daje mu šansu. Ja sam rekla da ako prođe sve u redu i lijekovi počnu djelovati što mu ta sepsa može napraviti, koje posljedice. A on mi veli da mi ponavlja da ne vjeruje da će mali ostati živ, da se to čudo dogodi, da tu samo Bog može pomoći ili već u što ja vjerujem. Ako ostane živ dvije mogućnosti su da bude izliječen i zdrav bez posljedica što je mala vjerojatnost na to, a drugo da mu organi mogu biti oštećeni i početi otkazivati.

Mislila sam da su mi najgori dani u životu bili kad sam ostala bez doma, roditelja i našla se u velikom gradu na ulici, ali nisu. Ništa gore mi nije bilo nego taj moment, Katarina na staklu prozora plače i viče Gospe moja nemoj mi uzeti brata ne želim biti sama, želim ga imati da se igra sa mnom, a u tom času mi doktor govori da će mali umrijeti. To je za mene kao majku bilo nešto najteže. Gledam Katarinu na staklu kako se priljubila i plače, viče, Matej priključen na sve moguće aparate, imao je tubus i disao je na aparat, mogla sam ga milovati malo po kosici i čelu. Kod njega sam izmolila krunicu radosna otajstva. (Kad sam 2007. godine bila u Međugorju i na brdu ukazanja kad je predvoditelj počeo moliti uvodni dio kad je djevica išla Elizabeti u pohode, mene je nešto u stomaku naprosto pogodilo ja to ne mogu niti opisati, niti reći taj lijep osjećaj. U prvi mah sam mislila da je mjesečnica, ali eto, to je bio početak trudnoće za koju sam saznala i ustanovila tri tjedna poslije.)

Moja Katarina je toliko željela brata ili seku, ali više seku što je njena želja bila veća, ja nisam mogla zatrudnjeti. Pa je tako kad smo bili u Mariji Bistrici pred slikom molila daj mi Gospe da mi mama rodi bracu i seku. Tako i sv. Antu i blaženu Mariju Propetog Petković u svetištu u Blatu. Jer kad god dođe u Blato didi i baki obavezno dođemo u svetište.

Iz bolnice bez Mateja, bilo je grozno vratiti se kući, ta praznina bez djeteta, bez njegovog plača i gugutanja, prazan krevetić a sve na njega miriše, nešto teško i neopisivo. Barbe zovu iz Blata i pitaju što oni mogu učiniti za nas i Mateja. Ja im velim da odu u svetište zazvati blaženu Mariju za pomoć, zapale svijeće i plate misu za Matejevo zdravlje. Što su oni odmah išli učiniti. Časne su molile za Mateja devetnicu, drugo jutro dana je misa u svetištu.

Tada su Časne sestre is svetišta Blažene Marije Propetog Isusa Petković, imale duhovnu obnovu i na toj obnovi su odmah počele moliti za Mateja. Kad sam drugi dan došla kod Mateja njemu se tlak stabilizirao, nisu mu morali davati tablete da se tlak održava normalnim. Već tada sam znala i zahvalila Blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković, što se po njenom zagovoru Mateju stanje stabiliziralo. Danas sam sigurna, da nije bilo zagovora Blažene Marije Propetog Isusa Petković i molitvi koje su Časne sestre uputile, ishod Matejevog liječenja ne bi bio sa sretnim završetkom. Poslije su svi nalazi pokazali da je on zdrav dječak.

Ja znam i to sada potvrđujem da je Mateja ozdravio Isus po zagovoru blažene Marije Petković. Jer drugi dan kad sam došla u bolnicu kod Mateja ja sam vidjela da mu je bolje, on je bio uspavan da bude miran zbog sve aparature na njemu i tlak se bio stabilizirao, a mene kad je osjetio tako se trzao, da mi da do znanja, da zna da sam ja tu. Svakim danom išlo je na bolje, nalazi su pokazivali poboljšanje. Svi nalazi su pokazali da su u redu i Matej je otpušten iz bolnice.

Ja sam platila misu u crkvi sv. Ante za Matejevo zdravlje 11.03.2008. godine, a sestra je zamolila prijatelja da plati misu u Međugorju, također za zdravlje. Svi koji su me zvali i pitali što mogu učiniti za nas svima sam rekla da mogu moliti, da nam samo to može pomoći. Za Mateja su molili i krunicu na radio Mariji. Mnogi moji prijatelji koji baš ne idu u crkvu išli su na devetnicu sv. Josipa za Mateja.

Kad je Matej ozdravio shvatila sam, da ne treba od Boga samo tražiti nego i zahvaljivati što i činim, pa tako zahvaljujem Bogu što je po zagovoru Blažene Marije Propetog Isusa Petković uslišao moju molitvu i udijelio milost i ozdravio mog Mateja.

Kad se čovjek opusti od svih križeva koje je nosio, Bog mu da još da iskuša čovjeka da li to prihvaća s voljom ili ne pa tako i meni. Kad mi je sin napunio dvije godine slučajno su mu otkrili na glavi tumor (cistu dermatitis) koja mu je oštetila kost i počela i sloj likvora. Ta vijest bila je šok za mene i moju obitelj. Mislila sam Bože moj zar još i to, ali Bog kad da križ da i snagu da to čovjek izdrži.

Pred njegovu operaciju djeverovi su otišli u svetište da se pomole i plate misu. Misa je rečena ujutro u 7 sati a mali je išao na operaciju u 9 sati. Kad sam čula da je misa rečena u meni je zavladao mir. Nije lako kad ti dijete ide na operaciju a pogotovo glave. Doktor koji ga je operirao prije same operacije mi je rekao: »Mama dati ću sve od sebe da bude gotovo za dva sata ali morate znati da se i najobičnija operacija može zakomplicirati, pa tako i ova, ipak je to glava. Pa zato prepustimo u Božje ruke da bude sve u najboljem redu«.

Hvala dragom Bogu, sve je prošlo u redu. Mali je operiran za dva sata. Poslije operacije bio je veseo, nasmijan, živahan. Nije primao nikakve lijekove protiv bolova. Za četiri dana su ga pustili kući. Odmah je išao van, a susjedi nisu mogli vjerovati da on vani trči.

Zato zahvaljujem dragom Bogu što nam udijeli milost po zagovoru naše blaženice Marije Propetog Petković.

»Zahvaljujmo i kličimo Bogu što učini čudesna djela.«

M.T. Prižba, 03. kolovoza 2010.

Bl. Marijo Propetoga, zahvaljujem ti na maminu ozdravljenju. Zahvaljujem Svemogućem Bogu i dobrim ljudima koji su mi pokazali put prema tebi. Moli za mene i moju obitelj u našega Gospodina Isusa Krista, u sve vijeke vjekova. Amen. Uz tvoju pomoć zauvijek u Gospodinu Isusu Kristu

I. i R. B., 30. kolovoza 2010.

Zahvaljujemo Blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković za milost ozdravljenja malog Ante M. Mali Ante je bio u teškom stanju kod poroda, jer je rođen u 8. mjesecu trudnoće. Bio je u jako kritičnom stanju, ali je uz molitvu i zagovor Blažene Marije Propetog Isusa ozdravio. Blažena Marijo Propetog Isusa, zahvaljujemo na milosti i moli i zagovaraj našu cijelu obitelj!

Zahvalna obitelj M.