2005. godina

2005. Uslišanja i zahvale

4.4.2001. godine sam bio slomio nogu, imao sam teški prijelom lijeve natkoljenice kod kuka i prijetila mi je paraliza. Bio sam pao s visine od 8 metara. Imao sam tešku operaciju. U krevetu sam odležao osam mjeseci. Koristio sam se godinu dana hodalicom i nosio štake kao pomagalo. Prolazili su mjeseci, a rana nije zarašćivala jer su se pojavile bakterije na mjestu prijeloma. Prvi puta sam čuo za blaženu Mariju Petković u Katedrali, gdje sam dobio molitve, te sam odmah počeo moliti.

Čuo sam da se priprema njezino proglašenje blaženom. Polako sam se bolje osjećao i dalje sam joj se molio i vjerovao da ću ozdraviti. I kroz molitvu i njen zagovor došao je veliki dan kad mi je ozdravila nogu.

Bilo je to 6.6.2003. kada je sveti otac Ivan Pavao II. u Dubrovniku proglasio Mariju Petković blaženom. Gledao sam preko TV prijenos mise. Po svršetku mise ustao sam s kauča, boli su nestale, bacio sam štake i počeo hodati nakon dvije godine bez njih. Hodao sam po kući i zahvaljivao Bogu što mi je blažena Marija Petković izmolila tu milost. Već je prošlo dvije godine, a ja normalno hodam. Hvala Gospodinu i blaženoj Mariji Petković.

K.B., Pula, 2. travnja 2005.

Moje iskustvo iz Blata na Korčuli

Ne mogu reci da ne vjerujem u Boga, ali odlazak u crkvu na nedjeljnu svetu misu iz nekoga je razloga za mene veliki napor. Istina je da se na takvim mjestima i događajima nikako ne osjećam ugodno, štoviše cesto me hvata mučnina, preznojavam se i slično. Zbog toga, a i zbog posla koji ne pozna neradne dane, u crkvu dolazim doista rijetko.

Uz posredovanje s. M. Lee Brusač koja predaje vjeronauk mojoj djeci i koja je organizirala posjet pulske djece svetištu bl. Marije Propetog u Blatu od 15. do 17. travnja 2005., pristao sam voziti na tom izletu. Tom sam prigodom čuo prve podatke o bl. Mariji Propetog, o njezinu životu i radu. U ta sam tri dana čuo o izlječenjima, onako kao što sam nekoć slušao od starijih, koji su uvečer u druženju pričali razne priče o svemu i svačemu.

Tijekom tih dana u Blatu, i ja sam kao i svi koji su tamo došli pohodio samostan i svetište, slušao s. Leu o onomu u što nas je upućivala da je dobro činiti. Moja je najstarija kći Petra bila na tom izletu zajedno s drugom djecom. Nakon povratka u Pulu dogovoreno je da se takav izlet ponovi za otprilike mjesec dana s drugom skupinom djece. Krenuli smo 4. lipnja 2005., a program je bio jednak onomu od prije mjesec dana. U nedjelju, na dan povratka, dok sam čekao da djeca završe sa svojim programom, u jednom sam se trenutku našao sâm u samostanskom dvorištu. Palo mi je na um da bih u tom trenutku, kad me nitko neće vidjeti, mogao otići u svetište i zamoliti blaženicu za zdravlje i za svako dobro članovima moje obitelji.

Kad sam se uvjerio da me doista nitko neće vidjeti, uletio sam unutra i pokušao činiti sve ono što sam vidio i čuo od časne Lee. Istina je da se nisam mogao sjetiti nijedne molitve osim Očenaša, a inače ih znam. Pa dobro, bio sam iskren u mislima, ako i nisam redovno na misi i nisam ni naviknut na sve to, ipak svoje najbliže volim doista iskreno i želim im sve najbolje. Kada više nisam znao što bih rekao blaženici, zamolio sam je da me oslobodi bradavica koje su me boljele i smetale pri poslu, a nikako ih nisam mogao odstraniti. Naravno da sam poslije toga izjurio van, provjerivši da me tko nije vidio i nastavio dalje po planu izleta.

Dva dana po povratku kuci opazio sam da se bradavice smanjuju. Kako u početku nisam vjerovao onomu što vidim, nisam nikome ništa govorio niti to pokazivao. Otprilike treći ili četvrti dan nakon povratka, bradavice su na rukama gotovo potpuno nestale, ali na nozi, onu najveću i najbolniju nisam želio ni pogledati, zbog straha da bih se mogao razočarati. Šesti dan nakon povratka, u subotu već sam bio siguran u sve to, ali nisam smio nikome reći ni pokazati, iz straha da me ne ismiju. U ponedjeljak su sve bradavice nestale, pa sam smogao snage reći svojoj supruzi i pokazati joj.

Inače te su me potkožne bradavice mučile godinama, bile su bolne i na mjestima na kojima mi najviše smetaju pri bilo kakvu poslu. Pokušao sam se liječiti raznim preparatima, a odlazio sam nekoliko mjeseci i na krioterapiju u bolničkom centru u Puli ali ništa nije polučilo željeni uspjeh. To je moje prvo iskustvo Božje milosti i ljubavi, a po zagovoru bl. Marije Propetog Isusa Petković.

D. P., Pula, lipanj 2005.

Dijelim s Vama veliku radost udijeljenu od Boga našoj obitelji po zagovoru blažene Marije Propetog Isusa Petković. Naša kćer upisala se u ljetnom roku na Filozofski fakultet u Zagrebu. Jako je to željela, no, bila je svjesna da je konkurencija velika (oko 4000 prijavljenih) i da je teško. Molila sam devetnicu blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković i blagopokojnom papi Ivanu Pavlu II. koji je Mariju Petković proglasio blaženom, da izmole za dar Duha Svetoga našoj kćeri na razredbenom ispitu. To se i dogodilo te se zahvaljujem blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković i blagopokojnom papi Ivanu Pavlu II. za sve udijeljene milosti. Zahvalna majka

M.F., Dubrava, srpanj, 2005.

Drage sestre u Kristu,

Želim Vas ovim putem obavijestiti, o primljenim milostima od Boga, a po zagovoru blažene Marije od Propetog Isusa Petković, a milost se odnosi na dobar završetak zdravstvenih komplikacija bliske mi rođakinje.

Zahvalna sam Bogu i našoj Blaženici.

A.Lj., Donji Đurinići, 12. kolovoza 2005.

Zahvala blaženoj Mariji Propetog Isusa jer mi je pomogla u ozdravljenju majke.

Kada je došla u bolnicu doktori su sumnjali na infarkt, jer su svi nalazi i simptomi ukazivali na to. Nakon mojih molitvi svetoj Mariji Propetog Isusa nalazi su se svi popravili i ostala je dijagnoza "upala mišića".

Zahvaljujem blaženoj Mariji Propetog Isusa jer mi je već drugi put pomogla u ozdravljenju moje majke.

S.G., Sisak

Mir i dobro!

 

Ovim putem svjedočim da sam dvije godine ustrajnom molitvom, svakim danom i sv. misom izmolila da je moj sin Tomislav Josip dobio stalni posao kao fagotist muzičar u Gradskom orkestru.

S., Dubrovnik, 7. rujna 2005.

Poštovani,

Ovim putem se javljam u ime moje bake M. koja se želi zahvaliti za primljene milosti !!!!

M.K. , O. Brač, 15. rujna 2005.

Zahvala Blaženoj Mariji Propetog Isusa Petković

Zadobila sam velika uslišanja i zato Vas želim obavijestiti o njima.

Molila sam je da pomogne mojoj sestri koja je jako omršavila (45-46 kg je imala) i bila jako mršava i nije se mogla udebljati. Počela sam moliti molitvu i sestra se iz dana u dan oporavljala. Udebljala se 4kg i puno se bolje osjeća. Puno hvala za to.

Molila sam je i za sebe. Imam ulcerozni kolitis. Bolest crijeva. Molila sam je da ozdravim i da mi kolonoskopija bude u redu. Uslišala mi je molitvu. Kolonoskopija je pokazala da je sluznica potpuno u redu. Ona je moja zaštitnica i puno joj se molim. Velika hvala na milostima.

S.G., Sisak, 12. listopada 2005.

Hvaljen Isus!

Zovem se R.L. i živim u Novskoj. Majka sam četvero djece. Prvih troje djece rodila sam prirodno. Trudnoća mi je bila jako dobra. No zaboravila sam reći da sam prije tih trudnoća imala dva spontana pobačaja tj. nisam imala četiri godine djece, tj. prve četiri godine braka. Moja najmlađa kćerka ima sedam godina, a ja imam 36 g. U 36-oj godini ostala sam trudna sa svojim četvrtim djetetom. Trudnoća mi je bila jako, jako rizična.

U prvim mjesecima trudnoće imala sam jako obilno krvarenje, bila sam jako loše tako da su me kola hitne vozila za bolnicu, tlak mi je bio 70/40 tako da nisam imala vremena misliti na bebu samo sam molila Boga da ostanem ja živa djeci.

Kad smo stigli u bolnicu, otišla sam na ultra zvuk i ni sam doktor nije mogao vjerovati da je beba živa. Iznad bebine glave nalazili su se veliki hematomi, tj. ugrušci krvi, a koliko ih je ispalo dok sam još bila u kući to samo Bog zna. Kad se to malo sredilo nakon dva mjeseca počne opet krvarenje, to je sad bila placenta – previja, ja sam skoro skroz pala u depresiju. Imala sam veliku želju roditi to dijete, toliko sam se radovala kad sam ostala trudna. Isto toliko kao i prvom djetetu a možda i više jer onda sam bila mlada pa i nisam to gledala onako kako to sad gledam. U bolnici sam ostala samo četiri dana i doktor mi je rekao ako mi se ponovi isto da mogu samo za Zagreb. Kad sam stigla kući otišla sam odmah u crkvu, klekla sam i molila, sigurno su mi i suze curile kad je to časna primjetila i pitala me, a šta ti se desilo. Ispričala sam joj svoju priču i ona mi je dala da se molim Mariji Propetog Petković.

Ponekad sam znala i dva puta moliti na dan Hvale i zazive Vječnom Ocu. Rodila sam 3. rujna sina. Rodila sam carskim rezom i zahvaljujem Mariji Propetog Isusa Petković što mi je uslišala moje molitve.

Ovom prilikom poručujem svim ljudima kad se mole da se mole u miru i tišini i to svim srcem kako sam ja to radila.

Molim Mariju Proeptog Isusa Petković da usliši molitve svim majkama koje žele imati dijete, da im podari taj najljepši dar u životu, jer sve u životu prođe a djeca ostaju.

Hvala

R.L., Novska, 30. listopada 2005.

Zahvalna sam Mariji Propetog Isusa Petković što mi je uslišala sve molitve koje su bile po njenom zagovoru. Ovim putem sam iskazala svoju potrebu zahvalnosti.

Lijepi pozdrav,

M.M. Split, 25. studenog 2005.