2000. godina

2000. Uslišanja i zahvale

 

Tog popodneva išla sam se odmorit od svega, najviše da budem malo sama sa sobom. Te trenutke obično provodim u molitvi koja mi pruža veliku radost a i dodatnu jakost za nastavak dana. Moleći zahvaljivala sam u prvom redu Bogu za sve dobro kao i sigurnost koju mi pruža, za djecu, a napose za dijete koje mi je tih dana otišlo u grad na daljnje školovanje (dijete je bilo primljeno u dom, u školu, dobilo stipendiju). Molila sam i za providnost, ispravan put, te kome li se još imam zahvaliti i pomoliti, a i za ubuduće ako mi bude potrebno. Tu negdje moje svjesno stanje prelazi u nekakav san ali se misao ne gubi već se i dalje nastavlja.

"Možeš i to baš tu Vašoj Blatskoj svetici" (zaštitnici). Ona se puno molila i pomogla tolikim Blajkama, a da neke i ne znaju. U redu - poslušat ću odmah i našla sam se u Crkvi (Svih Svetih), gledajući oltar sv. Vicence.

Slika se gubi i ne pronalazim značenje jer mislim da sam dobro čula. Ponovno se navraćam i ponovno gledam isti oltar ali se ono na isti način gubi. Što je ovo sad, mislim. Osim sv. Vicence, druge Blatske zaštitnice nema. Pogledom gledam svuda, ali ne nalazim rješenja. Zatvorila sam oči. Bože moj, ovo Ti ja ništa ne razumijem. - Pomozi mi - dogodi se, a zatim sam nesigurno otvorila oči. Na moje veliko iznenađenje ispred mene gledala sam čitavu prostoriju i bijeli grob Marije Petković. Radost me je probudila. Osjećala sam da je moja misao bila vođena i dovršena uz neku višu pomoć, a ja da sam dobila još jedno mjesto koje mi može poslužit kao uzor za moje duhovne potrebe.

Drugi dan otišla sam na grob i pomolila se, a ovaj mi se sadržaj često u meni ponavljao (Pogotovo onaj: "Mogu li se još kome pomoliti, zahvaliti? Možeš baš tu Vašoj Blatskoj svetici.") pa sam ga zato odlučila napisati.

 

Hvala Mariji Petković ako je i meni pomogla i neka mi ne zamjeri što se bez pomoći ne bih sjetila Nje, a bila mi je tako blizu i znala sam puno o njezinom životu i radu.

 

N.N., Blato

Zahvaljujem za dobivenu milost po zagovoru Službenice Božje Marije Propetoga Petković. Molila sam za sina, jer mu je bio upitan upis na fakultet, te sam uslišana.

Hvala Bogu i Službenici Božjoj Mariji Propetoga Petković. I u buduće ću moliti za njezin zagovor kod dragog Boga.

 

A.I., Dubrovnik