Osnutak Zaklade "bl. Marije Petković" potaknula je velikodušna dobrota mnogih darovatelja koji su poduprli gradnju Svetišta u čast proglašenja blaženom naše Majke Marije u njezinu rodnom Blatu. Kao njezine duhovne kćeri, Kćeri Milosrđa, ponovno smo se osvjedočile da je velikodušnost darivanja krepost koja i danas živi u našem narodu, u našoj Crkvi, u našem podneblju, ukoliko je izazvana pravim ciljem i pravom nakanom. 

Oko nas je toliko vrijednih izazova na koje se ne bismo smjeli oglušiti. Stoga je utemeljena ova Zaklada! Ona bi htjela biti posrednica, poveznica i most između potrebitih, i onih koji će rado pomoći svojim velikodušnim davanjem!

Nakana je Zaklade prosljeđivati pomoć onim osobama koje bez pomoći velikodušnih i darežljivih duša ne mogu svoj život živjeti u potpunom dostojanstvu ljudske osobe. Mnogo je djece i mladih i danas kao i za života bl. Marije Petković nezbrinuto ili nedostatno zbrinuto. Kao što su Marija i njezine sestre iznalazile načina da mnogoj sirotoj djeci i drugim potrebitima pomognu, tako evo i ova Zaklada ispruža ruku prosilicu, da mogne pomoći u duhovnoj i materijalnoj potrebi. Umjesto da zdvajamo nad teškim okolnostima u kojima još mnogi žive, nakon Domovinskoga rata, pritisnuti bolešću i neimaštinom, želimo, ovom Zakladom, potaknuti da se učini barem ono najmanje što se može - udružiti snage i pomoći konkretnim osobama . Zaklada će posebice pomagati djeci i mladima koji su lišeni zdravlja i kojima je otežana mogućnost školovanja, pogotovu ako su nadareni. Zaklada se skrbi i za obitelji koje rado prihvaćaju novorođeni život, ali žive u materijalnoj oskudici.

Ulagati u projekte kojima je cilj promicanje dostojanstva ljudskoga života neizmjerna je vrijednost. Vjerujem da nitko tko se odluči darivati u takve svrhe neće nikada požaliti darovano. Život je dragocjen i po onome što možemo učiniti jedni za druge!!

Bl. Marija Petković svoje duhovne kćeri poticala je na činjenje dobra svjedočkim životom i riječima:"Bog nas nije stvorio da živimo osamljene u nekoj špilji. Iako smo se odrekle svijeta, moramo raditi na slavu Božju i za spasenje svijeta i podignuti ga iz njegove zapuštenosti, pomoći mu u njegovim nevoljama. Brinuti se za zapuštenu djecu, bolesnike, slijepe, stare i predati se potpuno djelima milosrđa, kad se zovemo "Kćeri Milosrđa"." (…) A ja vam kažem, da sve ono što činimo zadnjem siromahu, siroti, bolesniku - činimo Isusu Kristu i On će nam sve uzvratiti.  Srce, koje ljubi, snalazi se, stvara da pomogne i da dadne drugome, i Bog mu u istom času priprema veliku slavu. Ne smijemo čekati da nam se dadne sve već učinjeno, nego moramo mi sami tražiti sredstva. Ako čekamo da nam sve drugi predvide, nikad ne ćemo učiniti ništa; jer nam je Bog dao za ovo oči i noge, razum i srce. (…)  Tako moramo i mi, kćeri moje, inače zašto smo obukle ovo odijelo? - Imamo devizu Kristovih vojnika, moramo pomoći svakome."
Nakon ovih Blaženičinih riječi, mogu samo zahvaliti uzoritom gospodinu Kardinalu koji je držao vrijednim kao zagrebački nadbiskup sudjelovati u ovoj svečanosti začetka Zaklade "bl. Marije Petković" i zazvati Božji blagoslov na njezino djelovanje. Ovime ste nas, gospodine Kardinale, kao utemeljitelje i kao dobročinitelje posebice ohrabrili da ne posustanemo u činjenju dobra. Samo je tako smislen čovjekov život na zemlji - ako je u službi dobra, u službi čovjeka! Hvala vama, članovima Uprave Zaklade što ste rado prihvatili biti u organizaciji i pomoći na svim područjima djelovanja Zaklade, zauzimajući se tako za djelotvornu ljubav i milosrđe.

Hvala vama dragi sudionici duhovnoga i kulturnoga programa, posebice hvala vama što ste svojim dolaskom iz Blata i Subotice oživjeli sjećanja na one prve godine redovničkoga rada naše bl. Marije Petković koja je iz Blata odlazila u Slavoniju i Bačku proseći kruha za svoju sirotu i gladnu djecu. Vi ste nam večeras kao dragi gosti uprizorili one plodove milosrdne ljubavi po kojima je Marija Petković zavrijedila da je Sveti otac Ivan Pavao II., stavi za uzor u Crkvi, zbog čega i ova Zaklada nosi njezino ime i nastoji promicati karizmu koju je ona živjela. Hvala svima vama, dragi prijatelji i podupiratelji Zaklade i njezina djela ljubavi. Vi ste sjeme koje se davanjem umnaža!

Hvala velečasnom župniku dr. Josipu Kuhtiću i njegovim suradnicima i župljanima koji su nas večeras ovdje ugostili, jednakom ljubavlju kojom svesrdno otvaraju vrata brojnim siromasima. Zahvalne smo kao Družba Kćeri Milosrđa da i naše sestre u ovoj župi već 40 godina nastavljaju živjeti karizmu ljubavi i milosrđa služeći brojnim siromasima i potrebitima.

Neka Božji blagoslov bude prethodnica i zalaznica svakoga našega darivanja, kako darovanome tako i darovatelju samome! Bog bio sa svima vama kako bismo radosno i u miru proslavili Božić i blagoslovom bogatu novu 2006. godinu.




0 Družbi Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, govorila je s.M. Terezija Kvetek, počevši od njezina osnutka tj. nadahnuća dubrovačkoga biskupa dr. Josipa Marčelića da duhovno pripravi mladu Mariju Petković, pa sve do današnjih dana:


U Blatu na otoku Korčuli, Gospodin je početkom dvadesetog stoljeća darovao svojoj Crkvi i svijetu domaću redovničku družbu Kćeri Milosrđa trećeg samostanskog reda sv. Franje. Nadahnuo je, za svoj naum, iskusnog dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića i potaknuo ga da odabere i strpljivo duhovno pripremi mladu Mariju Petković kojoj je Gospodin od djetinjstva stavio u srce ljubav i samilost za bijedne i trpeće, osobito za siromašnu i zapuštenu djecu.

Učinio je da osjeti njegov poziv te se odazove i sa svojih prvih pet suradnica osnuje, uza sve zapreke svojih, redovničku zajednicu u danima velike gospodarske krize i nevolje naroda, kao providonosni odgovor na plač sirota i djece po završetku I. svj. rata. Tako je nikla Družba Kćeri Milosrđa 4. 10. 1920. na slavu trojedinoga Boga da odgaja i spašava siromašnu djecu i mladež.

Od svoje mlade Družbe Utemeljiteljica je odvojila dvadeset i tri sestre od g. 1936. do. 1940. i uputila ih u misije južnoameričkoj sirotinji, za vjerski odgoj djece i pouku odraslih, njegu bolesnika i vojnika u Argentini, Paragvaju, Čileu i Peruu.

Slijedeći svijetli primjer požrtvovnosti i samozataje svoje Majke, njezine duhovne kćeri i nasljednice na europskom i američkom kontinentu nastavljaju svjedočiti svojim životom i djelom maksimu sv. Ivana "Tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata" (1Iv 4,21), poput svoje Utemeljiteljice koje je radila: "Sve za Isusa na slavu nebeskog Oca"
U neprekidnom predanju Trojstvenoj Ljubavi, otvorene nasljeđenim i novim oblicima siromaštva otuđena čovjeka, Kćeri Milosrđa ostvaruju svoje milosrdno poslanje u mjesnoj i misijskoj Crkvi kao glasnice dobra i mira u suvremenom društvu potrošačkog mentaliteta i ravnodušnosti.

Danas Družba ima oko 440 članica koje djeluju na tri kontinenta u dvanaest država i šezdeset sedam zajednica. Naša se duhovnost u prvom redu temelji na duhovnoj baštini franjevačkog reda i nasljeđu naše Majke, blažene Marije Propetog Isusa Petković i prvih sestara.

Djelatnosti kojima se sestre bave su odgoj i školska naobrazba djece i mladih, katehizacija, njega staraca, bolesnika i nemoćnih, župski pastoral i misije. Gledano po Provincijama to izgleda ovako:

Provincija Krista Kralja – HRVATSKA U prvim godinama nakon osnutka, Marija je prvo mislila na potrebe svojeg rodnog mjesta. Ali je razumijevala i to da potrebnika ima svugdje. Kako su dolazila nova zvanja tako su se otvarale nove kuće Družbe. Sestre su odgajale siromašnu djecu i mladež, sirotnu djecu u sirotištima, koja su bila u Družbinom ili državnom vlasništvu. Vodile su dječja zabavišta, apostolski djelovale u katoličkim društvima, držale vjeronauk u državnim školama. Svjedočile Božje i ljudsko milosrđe u državnim bolnicama, staračkim domovima, posjećujući bolesnike i siromašne po njihovim kućama, vodile kućne ambulante za prvu pomoć mještanima. U nedjeljnom oratoriju sestre su vjerski i moralno poučavale žensku mladež i majke.

Tako je kroz prvih 20 godina života Družbe 140 sestara djelovalo u 22 filijale, nadahnjući se na Evanđelju i živom primjer blažene Utemeljiteljice.

Poslije II. svjetskog rata, godine 1946., odlukom protuvjerskih komunističkih vlasti bile su reducirane samostanske škole i sirotišta, sestrama se zabranio sve gore spomenute djelatnosti te su bile prisiljene ograničiti se na djelovanje unutar svojih kuća baveći se rukotvorinama i župnim pastoralom.

Župni apostolat - unutar župa gdje su otvorene Družbine kuće pripremajući djecu i mlade za sakramente kršćanske inicijacije, vodeći crkveno sviranje i pjevačke zborove, liturgijske grupe, brinući se za čistoću i ures crkava te vodeći župno domaćinstvo.

Dolaskom demokracije, proširena su područja župnog apostolata, na koja, prema svojim snagama i mogućnostima spremno odgovaramo. Neposredno prije i nakon beatifikacije Majke Utemeljiteljice, sestre okupljaju djecu, mlade i odrasle u razna društva koja nose njezino ime sa svrhom ljudskog i vjerničkog odgoja te razvijanja svijesti otvorenosti za potrebite, stavljajući naglasak na solidarnost i uzajamnost prema socijalnom nauku Crkve.

Apostolat odgoja i obrazovanja djece i mladih - Ovaj oblik pastorala ostvarivale smo, iako u težim uvjetima, i za vrijeme komunizma. Zadnjih desetak godina, Provincija posjeduje 7 dječjih vrtića, za čiji rad prima i pomoć od mjerodavnih organa državne vlasti. U njim se sestre brinu za ljudski i vjernički odgoj za oko 340 djece. Dvadesetak djece prihvaćamo bez novčane naknade, a desetak uz minimalnu naknadu.

U osnovnoj školi vjeronauk 4500 djece predaje 25, a u srednjoj školi 5 sestara predaje vjeronauk 2500 mladih.

U Vancouveru, Kanada, sestre djeluju u HKM "Srca Marijina" gdje katehiziraju i poučavaju djecu u hrvatskom jeziku te s hrvatskim iseljenicima dijele probleme koje tuđina nosi sa sobom. Pogotovo u vrijeme domovinskog rata prihvatile su mnoge izbjeglice i prognane i pomogli im da se snađu.

Apostolat milosrđa vršimo u 4 Družbina doma za oko 40 gospođa te u tri državna doma u Njemačkoj za oko 300 štićenica.

U provincijama Južne Amerike i u Italiji gdje su sestre od samih početaka mogle nesmetano razvijati izvornu karizmu Družbe stanje je posvema drugačije.




Provincija Presvetog Srca Isusova – ARGENTINA


Pastoralni odgoj - Školske aktivnosti odvijaju se u tri Družbina Instituta na razini osnovnog, srednjeg te višenamjenskog školstva. Osnovnu školu godišnje pohađa oko 350 djece, srednju 2200, a višenamjensku oko 650 polaznika. Sestre se brinu za cjeloviti ljudski i kršćanski odgoj, angažirane na raznim poslovima: u upravi, katehezi, zastupanju učenika, u administraciji i u predstavljanju škola. Odgojni pastoral institucija imaju cilj rasta u vjeri, ostvarivati riječ Božju, primati sakramente i svoje talente staviti u službu drugih. Sakramentima kršćanske inicijacije godišnje pristupi od 80 – 110 djece i mladih. U to vrijeme pojačana je suradnja s obiteljima , pronalaze se mjesta i vrijeme susreta kako bi aktivno sudjelovali u tijeku priprave svoje djece.

U nekim institucijama postoje misijske djelatnosti gdje se radi s učenicima s ciljem stvaranja misijske svijesti, koja se konkretizira u raznim načinima prikupljanja sredstava za one najpotrebnije.

Pastorala odgoja sestre vrše u zajednici "Naša Gospa od milosrđa" u Neuquenu, gdje vode štićenički dom u kojem je zbrinuto dvadesetak napuštene djece ili siročadi. Tu im se pruža ljudski i kršćanski odgoj, kako bi ih pripremili da se suoče sa životom i postanu korisni članovi društva.

Pastoral zdravlja - Od 1992. godine postoji animacijska grupa za Pastoral zdravlja. Među ostalim aktivnostima sestre su uvele slavlje Dana bolesnika i medicinskog osoblja uz misno slavlje i sudjelovanje pacijenata, uprave i djelatnika. Ovaj pastoral provode u:

• staračkom domu u Cortinesu gdje skrbe za 50-ak starica
• vojnoj bolnici u Campo de Mayo
• bolnici regije Melcho Romero
• bolnici grada Chivilcoy
• školama i u štićeničkom domu


U bolnicama koje su u državnom vlasništvu naša misijska specifičnost je:

• tjelesna i duhovna pomoć psihički oboljelim bolesnicima i starcima
• pratnja i priprema za primanje sakramenata
• pripremanje proslave Božića i Uskrsa
• suradnja s CARITASOM u raspodjeli robe i hrane
• pomaganje rodiljama u opremi za novorođenčad
• pobožnost moljenja sv. Krunice i organiziranje hodočašća u Marijanska svetišta
• upoznavanje s likom blažene Utemeljiteljice




Provincija Imena Marijina – ČILE / PERU


Pastoral odgoja - u našim obrazovnim centrima sestre pružaju cjeloviti vjerski odgoj učenicima, profesorima, roditeljima i opunomoćenicima, administrativnom i djelatnom osoblju te bivšim učenicima. U ovoj provinciji tri obrazovna centra su u vlasništvu Družbe:

1. Gimnazija u Maipu koju pohađa 1200 učenika
2. Srednjoškolski centar u Puente Piedra sa 850 učenika
3. Škola u San Enrique sa 400 učenika


Sestre su ravnateljice u svim centrima te organiziraju različite aktivnosti za sve članove:

• dani formacije
• organizacija i sudjelovanje na svečanostima i Crkvenim slavljima
• hodočašća u različita svetišta
• posjeti i pomoć raznim staračkim domovima i rehabilitacijskim centrima
• sakramentalni pastoral
• školski vjeronauk u svim razredima


Pastoral socijalne skrbi - pruža se preko:

• dana kršćanske formacije
• pomaganja djeci i obiteljima koji su u teškoj financijskoj situaciji animiranjem učenika
• trajna briga, materijalna, duhovna i ljudska djeci i mladima od 14. – 19. godine koji su u teškoj situaciji, siročadi, u moralnoj opasnosti i velikom siromaštvu i to u: domu za djevojčice u Puente Piedra (180 djevojčica), u internatu u Castro Chiloe (50 djevojčica) i u malom internatu u San Enrique (7 djevojčica)
• u bolnici Pomorskog medicinskog centra u Peruu
• posjeti zatvorima s apostolskim grupama
• pastoral u domu za maloljetnike i u staračkom domu, gdje s mladima obavljaju povremene noćne misije da bi ljudima koji spavaju na ulici donijeli toplu hranu, odjeću i utjehu Božje riječi
• Pučka kuhinja koja dnevno daje doručak i objed za oko 130 osoba


Župni pastoral - Sestre organiziraju, vode i pomažu različite grupe apostolata, čiji je cilj produbiti Božju riječ i provesti je u život lužeći drugima. Među tim grupama su:

• susret mladih u Duhu (60 mladih)
• susret majki u Duhu (80 majki)
• susret očeva u Duhu (120 očeva)
• bazične crkvene zajednice
• Društvo Presvetog Srca
• organizacija i sudjelovanje u župnim misijama, kao i u misijama u džungli Yurinaki, gdje naša Družba posjeduje jdnu kuću te udomljuje sestre i misionare koji im pomažu u apostolatu
• duhovna pomoć bolesnicima u njihovim kućama

Provincija Uznesenja Marijina – PARAGVAJ Apostolat odgoja - u školama kojima upravljaju sestre sastoje se u sistematskom poučavanju djece i mladih, uključujući religioznu dimenziju odgoja Družbe. Djeca osnovnog školovanja imaju satove vjeronauka, a mladi srednjih škola predaju im religioznu kulturu. Svi učenici imaju trenutke zajedničke molitve. Uz to se organiziraju duhovne vježbe, obnove i izleti. S roditeljima se organiziraju dani suživota i formacije. Predškolski i osnovnoškolski odgoj obavlja se u 9 institucija za oko 2500 djece, a srednjoškolski u 5 institucija za oko 600 mladih. U Institutu u Itaypu održava se i srednja škola za odrasle osobe. Apostolat promicanja dostojanstva ljudske osobe U školama profesionalne izobrazbe sestre upraviteljice, uz profesionalna i specifična predavanja, đacima pružaju religijski odgoj, etičnost i domoljublje. Ove centre pohađaju mladi i žene sa sela ili obližnjih mjesta sa slabijim imovinskim stanjem te posebno mladi koji ne mogu pohađati srednju školu. Na ovaj način posebno se pospješuje dostojanstvo svakog čovjeka, a posebno žene, jer dajući im izobrazbu, osposobljava ih se za posao i tako uključuje u društvo.

Župni apostolat - sestre vode koordinaciju i planiranje sistematske kateheze. Pripremaju djecu i mlade za sakramente kršćanske inicijacije, održavaju kateheze za odrasle, surađuju u katehiziranju obitelji. Također obavljaju katehezu prvopričesnika i krizmanika u tri mornaričke postrojbe, u dogovoru s vojnim biskupom.

Apostolat milosrđa - u bolnici u Asuncionu sestre rade izravno s bolesnicima, donose im pričest, mole krunicu, prate ih na misu.

U dvjema zajednicama sestre rade u jednoj trgovini čija je svrha pomoći siromašnima i nabavka lijekova potrebnima.




Provincija sv. Franje – ITALIJA


Apostolat odgoja - vršimo u našem odgojno-obrazovnom centru u Fonte Nuova, koji posjeduje vrtić (95 djece) i osnovnu školu (160 djece) . U Intimianu (Milano) sestra radi u vrtiću (70 djece), koji pripada Općini, a u Rumunjskoj sestre poučavaju religijsku kulturu u Osnovnoj i Srednjoj školi. Prema duhu karizme uvijek imamo djece iz socijalno ugroženih obitelji koja ne daju novčanu naknadu ili samo djelomično. U Italiji država ne plaća privatne škole, unatoč jednakim pravima.

Pastoral zdravlja vršimo u dvjema klinikama i u družbinom staračkom domu sestre se brinu za duhovne i materijalne potrebe štićenika.

Župni apostolat - u Rumunjskoj, u župi Satu Mare, sestre djeluju unutar Grkokatoličke vjerske zajednice te pripremaju djecu za prvu pričest, a mlade i odrasle za krštenje i potvrdu. U ovim krajevima je vrlo teška gospodarska situacija te se sestre brinu za najsiromašnije, materijalno i duhovno.



Ovo što sam ukratko prikazala ostvarenje je mladenačke vizije bl. Marije Petković kako čitamo u njezinim bilješkama: "Kad sam još bila djevojčica, nakon svete pričesti Gospodin me je u duhu prenio na neka polja gdje je bilo sakupljeno veliko mnoštvo naroda i ja sam im pripovijedala o Bogu i njegovoj ljubavi. Pri tome sam mislila: "Što ću ja jadna sama učiniti ako propovijedam na jednom mjestu, a ne mogu biti na drugom?" Zato mi je, kako sada razumijem, Gospodin dao po ovoj Družbi tolike sestre da one propovijedaju po raznim mjestima. Zato neka bude blagoslovljen i hvaljen uvijeke što se poslužio malenima da širi svoju slavu i radi preko svojih službenica za spasenje duša! Sav taj rad milih sestara neka bude na veću slavu Božju i za spasenje duša!" Dao Bog da se ovaj san neprestance ostvaruje po svima nama i po ovoj Zakladi koju večeras obznanjujemo. Hvala!




Dr. Marinko Stantić iz Subotice, održao je potom predavanje na temu
"Bl. Marija Petković - zauzimanje za siromahe - karizma danas".


Da nam je netko prije nekih 20-tak godina govorio o osnivanju Zaklade za pomoć siromašnoj i bolesnoj djeci u trećem tisućljeću, vjerojatno bismo pomislili da za Zakladu neće biti potrebe, jer će se svijet toliko razviti a tehnika toliko uznapredovati da će siromaštvo biti minimalizirano, da će se medicina toliko razviti da će se svakoj bolest brzo stati na kraj. Prognozirao se sretniji život, lakši i ugodniji. No, svjedoci smo da čovjekova maštanja o napretku i savršenosti života bivaju sve više iluzija, te da pretvaranje čovjeka u nekakvog ''mini-boga'' nije niti ovaj put uspjela. Siromaštva je sve više, a oni bogati suočavaju se sa sve većim problemima, bilo onim globalnim, bilo privatnim, obiteljskim, jer se bolest slabo razumije u imovinsko stanje čovjeka. Uz sve to, život postaje sve okrutniji: djeca s modernijim životom ''krijepe'' svoj život drogom i drugim suvremenim ''zabavnim'' sredstvima, a oni siromašniji zbog svog stanja oduzimaju sebi život ili makar mijenjaju svoje psihičko stanje. Promatrajući ovu nezavidnu situaciju koja sve više napada čovječanstvo, javlja se sve veća potreba za osnivanjem Zaklade za pomoć najpotrebnijima. Gotovo da se pored Zaklade za siromašnu i bolesnu djecu, moraju uskoro osnivati Zaklade za siromašne duhom, koja će obuhvaćati sve ljude bez obzira na imovinsko stanje, jer prava sreća koja ispunja dušu nije na prodaju! Time dolazimo do zaključka da je bezuspješan napredak svijeta bez vjere u Boga, te da bi svijet bio vrlo siromašan da nema onih koje Duh Sveti nadahnjuje za osnivanje zaklada, institucija i raznih prihvatnih centara koje spašavaju svijet od svakovrsnih uništenja. Bez kršćanskih zalaganja i aktivnosti zaljubljenika u poslušnost Gospodinu, život bi čovjeka bio puno teži.

Svjedoci smo, isto tako, da je svijet danas isprepleten dvjema krajnostima: ima onih koji gotovo da ne znaju kud bi sa svojim imetkom, dok neki ''krpe kraj s krajem'' kako bi preživjeli.

Vrlo je važno da se Zaklada već sada u korijenu postavi na zdrave noge, te tako zauzme značajno mjesto u životu Crkve i društva. Ovdje moramo istaknuti dvije točke koje od vitalnog značaja za život Zaklade. One su izvučene iz iskustva blažene Marije propetog Isusa Petković, čije ime nosi ova Zaklada, te Svetoga Pisma, od kud je i sama blaženica tražila uporište za svoj rad.

Zapazimo ih:


1. Kao prvo, moramo biti svjesni da se ne smijemo oslanjati samo na vlastite sile. Ovo je crkvena organizacija, katolička udruga koja se mora razlikovati u bitnome od ostalih svjetovnih organizacija. Stoga je prvotni posao Zaklade pronaći molitelje koji će danomice upućivati Svemogućemu svoje molitve i prikazivati žrtve za uspješnost projekta. U suprotnom, Zaklada će postati jedna od organizacija koja u svijetu već postoje (poput ''Crvenoga križa'' i sl.). To će dovesti do krivog shvaćanja njene nakane. Zli jezici odmah će pripisati crkvi da se želi domaći sredstava koja će iskoristiti za svoje potrebe ili će makar željeti podići sebi ugled na tuđi račun. To se ne smije dopustiti!!! Molitve moraju biti iskreni vapaj Gospodinu da svojom providnošću prati Zakladu i uvijek providi ono što je u danom trenutku najpotrebnije. Ujedno, one trebaju biti molitve za blagoslov darovatelja, kao i zahvale za primljene milosti.

Potrebno je također moliti i za milost vjere, jer kada bismo uspjeli izmoliti dar vjere onima koji je nemaju, oni bi sami osjetili potrebu bratske ljubavi.


2. Drugo što bih želio naglasiti jest pomalo lukavo i bezazleno rješenje. Nije li sam Gospodin rekao: ''Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!'' (Mt 10,16)? Jasno je, vjerujem, svima da se ne smije činiti zlo da bi se postiglo dobro! To podrazumijeva da se nikako ne smije prisiljavati one koji posjeduju materijalna dobra da po svaku cijenu daju od svoje imovine Zakladi, pa da ista proslijedi najpotrebnijima. Isto je tako neprihvatljivo nasilno ili potajno od njih uzeti. Potrebno je naći dobro, pravedno i za svakoga zadovoljavajuće rješenje koje bi dovelo do postizanja cilja.

Današnji je čovjek rijetko kad spreman darovati nešto drugome a da pri tome ne vidi neke osobne koristi. Darovatelj isto tako želi biti zadovoljan i sretan što daruje. Zato smatram da je potrebno darovatelju prisvijestiti koje koristi on ima darujući za Zakladu. To ne mora biti samo duhovna korist, jer će nevjernik tražiti više onu izvanjsku: kao npr. propaganda, oslobađanje poreza ukoliko se daruje u humanitarne svrhe, pa sve do toga da će koristi imati članovi njihove uže obitelji ili netko od njemu dragih osoba. Mogu se naći i druga rješenja.

Ovdje navodim primjer same blaženice Marije Petković. Ona je isto tako svojevremeno prosila hranu za siromašnu i gladnu djecu u rodnome Blatu od ljudi u bogatom ravničarskom kraju (s ponosom ističem rodnu mi Bačku). Ona je bila svjesna da Gospodin u ravnici daje hrane u izobilju, te da se s iste mogu nahraniti i domaći žitelji, kao i oni koji tamo nisu. U njeno vrijeme vjera je bila uveliko prisutna u narodu, te nije bilo potrebno jednoj redovnici puno prositi da bi dobila ono što traži. No, već je i u njeno vrijeme darovatelj gledao svoju korist, i tada je bilo traženo osobno zadovoljstvo davanja, obostrana korist. Tako je veliki i ugledni biskup Bačke administrature mons. Ljudevit Lajčo Budanović od s. Marije Petković tražio da za uzvrat što dobiva hranu s njihovih plodnih njiva, ona osnuje svoje samostane i u Subotici i okolici, te da i domaći žitelji dobiju duhovnu korist časnih sestra koje mogu pružiti svojim djelovanjem. Ujedno, siromašne i napuštene djece bilo je svugdje, pa tako i u Bačkoj. Vjerno oko utemeljiteljice sestara Kćeri Milosrđa odmah je to zapazilo, te je vrlo brzo osnovala dom za bolesnu i nezbrinutu djecu. Subotica se još uvijek ponosi domom ''Kolijevka'' koja svojim djelovanjem čuva uspomenu na prisutnost naše nove blaženice u tom gradu, iako u toj ustanovi više ne djeluju njene susestre.

Kako možemo vidjeti moguće je ostvariti da ''sve ovce budu na broju i vukovi siti'', tj. da budu zadovoljni i oni koji daruju kao i oni koji su potrebni njihove pomoći. Potrebno je samo pravilno se organizirati i dozvoliti Gospodinu da preko nas djeluje. Zaklada svojim djelovanjem daje prigodu onima koji imaju materijalna dobra, da ne ostanu u njima zarobljeni, nego da u velikodušnosti osjete radost davanja. Skrbeći za one koji oskudijevaju Zaklada želi potaknuti i druge da spoznaju kako sredstva kojima raspolažu nisu svrha samima sebi, nego su sredstva za ostvarenje daleko vrednijega cilja življene ljubavi prema bližnjemu. No, imaju li sluha za potrebe bližnjih oni koji su uspjeli doći do materijalnih dobara? Hoće li se odazvati pozivu Zaklade i njenim poticajima? Kako uspjeti dati mrvice sa stola grimizom odjevenog bogataša siromašnom i čirevima obavijenog Lazara (prema Lk 16,19-31)? Kako uvjeriti oholog i sebičnog bogataša da bolesnim i siromašnim ''Lazarima'' daruje barem nešto od svog raskoša i prije nego se isti presele u krilo Abrahamovo (usp. isto)? Ujedno, kako pomoći kratko razmišljajućim ljudima da, osim davanja od svoga suviška, i sami zadobiju spasenje u Vječnosti za što i nisu dovoljno svjesni a trebali bi biti? Kako ih osvijestiti za taj važni element za čovjeka, jer Gospodin želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (usp. 1 Tim 2,4)? Moramo sebi priznati da put do tog ostvarenja nije jednostavan! Pred nama je važan, ali mukotrpan posao koji neće ostati bez Božjeg blagoslova, jer ima nadnaravne ciljeve. Dragi prijatelji, dok pozdravljam osnivanje Zaklade blažene Marije Petković potičem i preporučam svima da ugrade dio sebe, te joj na bilo koji način pomognu zaživjeti. Neka Božji blagoslov prati njezin rad, te ono donese obilat rod.

Na kraju je prof. Krešimir Krivdić govorio o svrsi i budućnosti djelovanja Zaklade, naznačivši kako njom mogu biti ispunjene težnje samoga darivatelja, onoga koji prima ali i civilnoga društva u cjelini. Crkva nas uči daje naša dužnost biti oni koji će imati otvoreno srce za one koji su u potrebi, kao i za buduće naraštaje.

Brzojave u prigodi osnivanja i predstavljanja zaklade uputili su i hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, dubrovački biskup Želimir Puljić i župnik župe Duha Svetoga u Blatu na Korčuli dr. Stipo Miloš. Glazbenim točkama, predstavljanje su uzveličali Nikša Radovanović, tenor, uz orguljsku pratnju prof. Antonije Katalinić, župni zbor mladih iz Blata "Stope" uz glazbenu pratnju s. M. Danijele Skoro, Marija i Biserka Jaramazović iz Subotice uz glazbenu pratnju Filipa Čelikovića te Josip Kvetek na violini. Nakon predstavljanja, u kripti samostana uz crkvu Sv. Josipa, nazočni su mogli razgledati izložbu o bi. Mariji Propetog Isusa Petković o 40. obljetnici života i djelovanja sestara Kćeri Milosrđa u toj župi, te niz plakata koje je napravila s.M. Julija Crnković, koja je u župi sv. Josipa djelovala punih 20 godina.

Dubrovački biskup - Episcopus Ragusinus
Br. 9-12/2005.

Dubrovnik, 9. prosinca 2005.

Poštovana Provincijalna predstojnice, Časna sestro M. Emila Barbarić,

Primio sam poziv na predstavljanje zaklade "Blažena Marija Petković" koja će biti 10. prosinca 2005. u crkvi sv. Josipa na Trešnjevci.

Čestitam na osnivanju zaklade «Blažena Marija Petković» za pomoć siromašnoj i bolesnoj djeci, obiteljima, starijim osobama kao i drugima kojima je pomoć potrebna. Osobno mi nije moguće doći i nazočiti tom svečanom činu. Ali, kao duhovna osoba, bit ću u duhu s Vama i svima onima koji će se okupiti u crkvi sv. Josipa na predstavljanje zaklade na Trešnjevci. Drago mi je što ste uspjeli dobiti uzoritog kardinala Bozanića za tu svečanost koja će njegovim blagoslovom dobiti dobar početni zamah.

I dok Vam još jednom zahvaljujem na pozivu, ovim se odmah upisujem u "duhovno članstvo" (kao duhovna osoba).
Ali, prijavljujem i Biskupski Ordinarijat kao pravnu i mene kao fizičku osobu. Za ovaj dvostruki upis dobit ćete potvrdu poštom, a za duhovno članstvo neka vodi brigu blaženica kojoj toplo preporučujem plemenitu nakanu zaklade "Blažena Marija Petković".

Želim Vam plodne dane došašća i već sada čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2006. Uz pozdrav i blagoslov u Gospodinu,

mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački

ŽUPA SVIH SVETIH
Ul. 82, broj 12
20271 BLATO
Br. 356/2005.

Blato, 9. prosinca 2005.

S. M. Emila Barbarić
Predsjednica ZBMP
Mallinova 4
10000 ZAGREB


Poštovana Provincijalna predstojnice!

Danas, kao i svakoga devetog u mjesecu, kada obilježavamo Dan blažene Marije Propetog Isusa Petković, zasigurno smo svi ujedinjeni duhom štovatelja blažene Marije Propetog Isusa. U tom duhu zajedništva želim Vam ponajprije zahvaliti na pozivu nazočiti predstavljanju Zaklade "Blažena Marija Petković". Zbog spriječenosti pastoralnim obvezama žalim što ne mogu doći za tu prigodu, ali obećavam duhovnu i inu potporu tom Djelu. Iskreno se nadam da će i Zaklada pomoći promicanju štovanja naše blaženice te ubrzati proces do kanonizacije.

Koristim ovu prigodu zaželjeti Vama, svima u Zakladi te svim Vašim sestrama plodonosno vrijeme Došašća i obilje blagoslova i uspjeha u radu!

Uz srdačne pozdrave, zahvalni u Gospodinu

don Stipo Miloš, župnik

Sestre Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje

i

Uprava Zaklade "Bl. Marija Petković"


pozivaju Vas u

subotu, 10. prosinca 2005. u 20:00 sati

u crkvu sv. Josipa, Trakošćanska 47 – Zagreb, Trešnjevka


na predstavljanje



ZAKLADE "BLAŽENA MARIJA PETKOVIĆ"